O sarmi zaista ne treba puno pisati, jer vjerojatno svi o njoj sve već dobro znaju. Božićni blagdani ne prolaze bez ogromnih industrijskih posuda sa sarmama, bez onog karakterističnog mirisa kiselog kupusa i obitelji koja željno iščekuje "omastiti brke" dok gleda u ruke onog koji s pažnjom mota deliciju s čijim receptom se hvali cijela istočna Europa kao svojim, originalnim i najboljim. U većini zemalja se nadjev zamota u listove kupusa, kiselog ili ne, a u Grčkoj to rade s listovima vinove loze. Kao i kod drugih poznatih recepata, tako i kod ovog, ima mnogo varijanti, te tako u našim krajevima mnogi rade zapršku, neki na početku, neki je dodaju na kraju u umak, razne začine, neki je prave s dodatkom suhih kobasica, s rižom ili bez... Zatim imamo varijante s drugim imenom doduše, poput japraka koji se priprema s listovima raštike ili pak sinjske arambašiće kod kojih se meso ne samelje, već se reže na sitnije komade, dodaje se suho meso, te se ne koristi riža. Sarme su kao što znaju oni koji ih često prave i jedu, najbolje kad odstoje, odnosno nakon dan-dva, a odlične su i zato što ih možete zamrznuti, te kasnije imate super zasitan obrok spreman u nekoliko minuta. Ono što je bitno je da dobro umotate nadjev u listove kako se ne bi raspale tijekom kuhanja, te da je kuhate dugo na laganoj vatri kako bi se okusi lijepo proželi, a kasnije sve što trebate je uživati u ovom vrhunskom specijalitetu.