Acquacotta je tradicionalno talijansko jelo iz toskanske regije koje je davnih dana bilo glavno jelo stočara koji su čuvali svoja stada po planinama. Naziv „acquacotta” što bi u prijevodu bilo 'kuhana voda' dolazi upravo zbog toga što je juha siromašna namirnicama te je sama priprema ovisila o dostupnosti sastojaka.
Naime, priprema se od svega nekoliko osnovnih sastojaka, a to su rajčica, crveni luk, selen, ovčji sir, jaja i stari kruh. Iako bi se zbog imena moglo pomisliti da se radi o jako rijetkoj i bezukusnoj juhi, zapravo je bogata okusima i sam način pripreme i dodavanje jaja i kruha joj daje onu posebnu notu koja je razlikuje od drugih juha. Danas postoje mnoge varijante ovog recepta u kojima se dodajte razno svježe sezonsko povrće, a u nekim regijama dodaju se i panceta ili čvarci kako bi se juha dodatno obogatila.
Jaja se mogu dodati izravno u posudu u kojoj se kuha juha ili ih se može prije umutiti i dodati u juhu, te kuhati još dodatnih 5 minuta. No ne mijenja puno okus same juhe, već više konzistenciju.
Pecorino se može također izravno dodati u juhu, no najbolje ga je servirati direktno na dno tanjura ili na vrh juhe, tako da ga se nariba na veće komade. Stari kruh se stavljao u ovaj recept jer se prije nije bacalo ništa, a najmanje kruh, već je to bio grijeh, a kao što znamo, krutoni, odnosno pečene kocke kruha danas su počesto među sastojcima za pripremu, odnosno serviranje raznih juha. Jedina razlika je da se u ovom receptu stavljaju veći komadi kruha na dno tanjura prije nego se ulije juha, dok se jednako tako mogu koristiti i krutoni.